A gdje je nestao Nikolić Toma?

A gdje je nestao Nikolić Toma?

Vučićeva ubjedljiva pobjeda na predsjedničkim izborima u Srbiji nije nikakvo iznenađenje, a zbog male izlaznosti bilo je realno da Vučić sa svojom glasačkom mašinerijom već u prvom krugu završi posao. Jedino iznenađenje je što u izbornom štanu SNS-a nije bilo aktuelnog predsjednika Tomislava Nikolića da sa Vučićem proslavi pobjedu. Svi se sjećamo kako je prije 5 godina, 20-og maja 2012. godine, uzbuđeni, emotivni i preznojeni Vučić euforično izašao pred novinare i saopštio da je Toma Nikolić tijesno pobijedio Tadića u drugom krugu predsjedničkih izbora. Vučić nije krio oduševljenje Nikolićevom pobjedom, jer mu je ona otvorila vrata da se kao prvi potpredsjednik Vlade, a potom premijer i sada predsjednik, popne na vrh piramide političke moći u Srbiji. Prije 5 godina Nikolić je bio glavna politička figura u Srbiji oko koje se sve okretalo, a danas je već toliko marginalizovan i zapostevljen da se čak nije ni pojavio u sjedištu stranke koju je osnovao kako bi svom učeniku i naseljedniku čestitao pobjedu.

Za mnoge je iznenađenje pojava Milorad Dodik u Vučićevom izbornom štabu i kakva je njegova uloga u pobjedi Aleksandra, kako mu je nježno tepao nedavno kod nesrećnog Marića. Njegov glas u Banjaluci za Vučića, ako je stvarno i glasao za njega jer sa Dodikom nikad nisi siguran, sigurno nije razlog da se pojavi u izbornom štabu SNS-a, i vjerovatno da postoje neki drugi, za sada skriveni razlozi njegovog iznenadnog ukazanja u Beogradu. I dok je Nikolić 2012. slavio Dodik je bio razočaran jer su pobijedili Pobačaji, a danas su stvari drugačije. To je pokazatelj da se kod Srba ipak nešto mijenja, i ako se ne mijenjaju političari koji cirkulišu na političkoj sceni već 30 godina, onda se bar mijenjaju odnosi između njih.

Dodik je uporno nastojao da pokaže sreću i zadovoljstvo Vučićevom kampanjom i rezultatom, ali vještački i lažni osmjesi, grčevi i grimase na njegovom licu pokazuju da se pretvara. Vučić je bez puno emocija „otresao“ i bacio pod noge svog dugogodišnjeg najbližeg saradnika, i Dodik je svjestan da Vučić prema njemu neće imati puno milosti ukoliko bude imao interesa da ga pusti niz vodu.

Izbori su pokazali da se u Srbiji dobro živi, i da su građani u najvećem broju zadovoljni životnim standardom i putem kojim ih Vučić vodi poslednjih 5 godina. Za mene je jedino iznenađenje da je Vuk Jeremić osvojio tek 5% glasova, i da mu je tek 20 birač poklonio povjerenje. Nisam pristalica Vuka Jeremića, ali kao ministar vanjskih poslova uradio je za Srbiju mnogo više od aktuelnog ministra Ivice Dačića, i tokom njegovog mandata u teškim okolnostima tek mali broj država priznao je nezavisnost Kosova. Jeremić je bio izabran za predsjednika Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, druge po važnosti funkcije u UN-u, a nedavno je bio drugi u trci za najvažniju funkciju generalnog sekretara UN-a iza portugalca Antonija Gutjeresa.
Najteže je biti prorok u svom selu, i očito da Jeremića mnogo više cijene u svijetu nego kod kuće u svojoj državi Srbiji.

Nebojša Vukanović