Bezobzirni šiptarski terorista, jer drugačije se ne može nazvati monstrum koji puca na djecu ispred njihove rodne kuće, ranio je danas u mjestu Štrpci na jugu Kosova dvoje srpskih dječaka koji su išli u badnjake. Ovaj teroristički akt umnogome podsjeća na ubistvo šest srpskih mladića u kafiću “Panda” u Peći neposredno pred agresiju NATO-a, 14-og deembra 1998. godine, a tužno je što ni poslije 25 godina ovaj zločin nije rasvijetljen.
Poražavajuća je činjenica da je na srpske dječeče u Štrpcima pucao Albanac Azem Kurtaj, pripadnik tzv “kosovske policije” koji bi trebao da štiti narod i ugrožene preostale Srbe na mnogostradalnom i raspetom Kosovu. Ovaj događaj od najbolji pokazatelj kakva je položaj i bezbjednost Srba na Kosovu, kakav je njihov trenutni položaj i težak život u stalnom strahu od napada.
strahu od Dječaci su nakon ranjavanja zbrinuti u bolnici u Gračanici, jako su uplašeni i uznemireni, što se vidi na video snimku, ali na sreću nisu teško ranjeni iz vatrenog oružja.
https://youtube.com/shorts/BNKjG6OaGZk?feature=share
Nasilje i progon Srba sa Kosova od strane Albanaca, uz svesrdnu pomoć međunarodne zajednice, traje vekovima. Iako je nakon agresije i bombardovanja NATO-a 1999. godine i Kumanovskog sporazuma, te ubijanja djece u Goraždevcu, “martovskog” pogroma i stotina drugih napada, protjerana većina Srba sa svojih ognjišta na Kosovu, nažalost nasilje i napadi ne prestaju, a licemjerna međunarodna zajednica i njeni emisari na Kosovu pilatovski peru ruke i pišu saopštenja, umjesto da ugroženim Srbima pruže zaštitu i život dostojan čovjeka, u slobodi a ne u stalnom strahu u izolovanim enklavama.
Srbi na Kosovu su sigurno najugroženiji narod u Evropi, žive u stalnom strahu i tenzijama, okruženi neprijateljskim Albancima, njihovom policijom i vojnicima NATO-a koji ne žele da im pruže zaštitu, izdani i ostavljeni od svih. Napad na Badnji dan na djecu u Štrpcima, koji su nosili badnjake svojim kućama, još od strane onih koji bi trebali da ih štite, govore više od 1000 riječi.
Dječacima želim bez oporavak, a napaćenim Srbima na Kosovu da napokon dođe vrijeme mira i sigurnosti, prođu tenzije i život u stalnom strahu. Ono što me čudi je ćutanje javnosti, jer se stiče utisak da se prećutno podržava nasilje i pokušavaju opravdavati napadi na Srbe, koji su vječiti krivci bez obzira na okolnosti. Niko od hrvatskih i bošnjačkih političara u BiH, ali i u Hrvatskoj, nije osudio ovaj i druge napade na Srbe na Kosovu, ali se zato osuđuje i kritikuje postavljanje barikada, koje su reakcija na nasilje, te se u medijima, pa čak i na javnom servisu BHRT-u, daje prostor Kurtiju. Da je, ne daj Bože, drugačija situacija, da su napadnuti neka djeca muslimani, katolici ili Jevreji, svi bi bili na nogama da osude napad, ali kad su u pitanju pravoslavni Srbi, koji su žigosani kao zlo, opasni i nasilni, situacija je drugačija.
Glas Srba sa Kosova gotovo se nema gdje čuti, izolovani su medijski, sa svih strana, ali i na drugim poljima. Ogorčeni teškim položajem i izdajom sa svih strana, Srbi sa Kosova večeras su nakon nalaganja badnjaka napali Petra Petkovića na Kosovu, predstavnika zvaničnog Beograda i šefa Kancelarije za Kosovo i Metohiju Vlade Srbije, a ni vladika raško-prizrenski Teodosije nije uspio da umiri nezadovoljne i ogorčene Srbe, pa je Petković morao brzim korakom da se udalji, i nije uspio da da izjavu medijima.
Više detalja u video prilozima..
https://youtu.be/ZmmCyi6Qrms
https://youtu.be/WYZcZa1d9PE
Nebojša Vukanović
