I ovog prvog maja, kao i mnogo godina unazad, radnici u Republici Srpskoj i BiH nemaju šta da slave, jer je položaj radnika težak, ne poštuju se njihova prava i Zakon o radu. Plate su niske, mnogi poslodavci i privatnici ne isplaćuju ni zakonom propisani minimalac i topli obrok, a često se ne plaćaju prekovremeni sati i ne omogući korištenje godišnjeg odmora.
Jedan od sjajnih primjera časnog poslodavca koji poštuje svoje radnike je Mišo Aćimović, vlasnik firme Leoplastik iz Trebinja.
Da je više poslodavaca poput dobrog Miša, za koga njegovi radnici samo imaju riječi hvale. Da ne bude da uvijek samo napadam i kritikujem poslodavce jer kuluče radnike i njihova prava, pogledajte video prilog o Mišu Aćimoviću i položaju radnika u Srpskoj danas.
Odnos prema radnicima je često nekorektan, o čemu svjedoči i penzioner iz Banjaluke, bivši radnik Kosmosa, od koga je direktor Vještica zatražio da vrati ključ za popravke, vrijedan nekoliko maraka, koji je zadužio za rad davne 1998. godine, prije 23 godine, te nešto skuplji produžni kabal. Javna preduzeća se pustoše, direktori sklapaju štetne ugovore i izvlače milione, sve se sistematski razara jer su država i institucije zarobljene, a onda se od radnika traži da vraćaju bezvrijedni ključ i tako se bespotrebno ponižavaju.
Položaj radnika se mora popraviti, ako ne želimo da svi odavde odu i ostanu pusti krajevi. Neophodno je oslobađanje zarobljenih institucija, pravedan rad inspekcija i kontrolnih organa, povećanje minimalne i prosječne plate, položaja i uslova rada radnika, te lustracija, uklanjanje Ranke Mišić, Gnjatića, Belenzade i ostalih metuzalema, lažnih vođa sindikata, a u stvarnosti marioneta u rukama vlasti koji prodaju interese radnika za svoje sinekure i lične interese.
