Istorija je učiteljica života, al je slabo učimo i poznajemo. Zanimljiva priča i tekst Gorana Lučića o stočanskom i hercegovačkom Ali-paši Rizvanbegoviču, objavljen na portalu Slobodna Hercegovina, koji prenosim u cjelosti, a koji govori o dešavanjima u Hercegovini u prvoj polovini 19-og vijeka. O Ali-paši je pisao i Ivo Andrić, a u nastavku pročitajte kako mu je slomio vrat, čuvenim katil-fermanom, Osman-paša Latas, i zašto je sahranjen u Banjaluci, pored Ferhafija džamije.
ALI-PAŠA OD HERCEGOVINE
-
Posjetu Banja Luci iskoristio sam da obiđem i neka manje poznata ali jako važna mjesta, bez sumnje od velikog istorijskog značaja za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Na grobu Ali-paše od Hercegovine u Banja Luci
Potražio sam grob Ali-paše Rizvanbegovića, oblasnog vladara, reformatora, zadužbinara, osporavanog i hvaljenog, čiji zemni prah počiva na obalama Vrbasa, daleko od rodnog Stoca i Bregave.
Ali-paša Rizvanbegović iz Stoca jedna je od najistaknutijih ličnosti rođenih u Hercegovini u 18. vijeku, a u svoje vrijeme sa glavnim uticajem na njen život i prilike. Priča o ovom čovjeku zahtjeva širok zamah pripovjedanja, što je Ivo Andrić učinio u pripovjeci „Alipaša“.
Glavni akcenti o Ali-paši Stočeviću jesu da je bio istaknuta politička ličnost prve polovine 19. vijeka. Uspio se nametnuti kao centralna politička figura u Hercegovini, tada pod upravom otomanskih sultana, toliko da je ovu pokrajinu izdvojio iz Bosanskog pašaluka a od sultana dobio potvrdu da je njegovo pravo i vlast da kao hercegovački vezir upravlja i usmjerava novoustanovljeni Hercegovački sandžak.
„Niko od sada ne treba ići caru u Stambol – evo vam Stambola u Mostaru, evo vam cara u Mostaru!“ – poručio je Ali-paša okupljenom narodu 12. maja 1833. prilikom preuzimanja vlasti. I još dodao.
„Kod mene ne trebate posrednika, koji bi vas za novac dovodili. Pa, imadne li ko kakvu potrebu, neka slobodno, u opancima i bez najave, dođe pravo meni i neka mi kaže svoju nevolju. Ja sam isti onaj Ali-aga kao i prije. Ja ću sam obući opanke i gunj i poći ću pješke kamo god ustreba. Jer Hercegovina je sada svoja, da nam više ne smetaju bosanski šljivari!“
Za političko središte u Hercegovini uspostavio je rodni Stolac na Bregavi, a sebe okružio hercegovačkim muslimanima od visokog povjerenja.
Potekao je iz pravoslavne hercegovačke porodice koja je sa dolaskom otomanske uprave prihvatila islam i zadržala stare vlastelinske povlastice. Ostao je upamćen kao veliki reformator, čovjek koji se vodio mišlju da se o našoj zemlji niko ne može starati kao naša ruka.
Narod je poticao na rad – jer dok puška ne puca neka motika i čekić kuca! – bila je njegova politička deviza. U Hercegovinu je donio novo voće, sirijsku murvu (šam-dud), započeo uzgoj svilene bube, usmjerio narod da počne sadnju pirinča, a koji će kvalitetom prednjačiti na tržištu, oko Stoca zasadio maslinjake, uvezao najbolje vrste jasmina iz Azije, povećao uzgoj duvana, breskve i vinove loze.
Na maternjem jeziku pisao je isključivo ćirilicom, a imao je i ličnog ćiriličnog pisara, Grka, Jovana Angelopula. Održavao je blisku prepisku sa vladikom crnogorskim Njegošem, koga je smatrao za pobratima.
Ali-paša je na prevaru uhapšen kada se suviše odvojio od centralne vlade u Istanbulu, ubijen je u okolini Banja Luke 1851. godine. Smrtnu presudu je izvršio Omer-paša Latas. Sahranjen je u dvorištu glavne banjalučke džamije Ferhadije. Nadgrobni spomenik mu je porušen prilikom rušenja Ferhadije 1993. godine.
Obnova je planirana za skorije vrijeme.
Na grobno mjesto Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića odveo me je i ljubazno uputio imam banjalučke Ferhadija, na čemu sam mu ponovo zahvalan i srdačno ga pozdravljam!
Goran Lučić
