Posljednjih dana i mjeseci stižu udari sa svih strana, a na kraju čini mi se i da je jedan medijski projektil ispaljen i sa Marsa. I dok četnički vojvoda Vojislav Šešelj za režimske medije u Republici Srpskoj tvrdi da sam izdajnik i gnjida koju treba zgaziti, kako bi držao leđa i podržao Dodika, sa druge strane sarajevska štampa me proglašava četnikom i ultranacionalistom jer sam snimao proteste u Podgorici.
Poslanik vladajućeg SNS-a u Skupštini Srbije, inače Nevesinjac Milimir Vujadinović, nazvao me je nedavno srpskim Željkom Komšićem, aludirajući da sam veliki izdajnik napaćenog srpstva jer ne podržavam “patriote” na vlasti, citirao Nešića, Luku i Iliju, a poslanici Skupštine Crne Gore, mediji i nacionalne televizije mi zaokružuju glavu na snimku emitovanom u centralnom dnevniku dok snimam izjavu ministra Milojka Spajića, tvrde da sam eksponent srbijanske politike i tajnih sila koje bi da ruše Crnu Goru, i tako stavljaju metu na čelo, misleći da su malo modrice i batine koje sam dobio na Cetinju od crnogorskih fašista koji su me napali uz riječi “evo onog Srbina iz Trebinja”!
Na napade režima sam navikao, ali sam malo iznenađen udarima koji dolaze od “saveznika” i “saboraca” koji me ponekad snažnije udaraju od ovih na vlasti, kojima takođe očito smetam al ne znam zašto, a na koje ne želim da odgovaram. Neprijatno sam iznenađen spoznajom ko naručuje bolesne konstrukcije i ko stoji iza pojedinih blogera, sveznalica i analitičara, ali neka to njima služi na čast.
Opštoj kanonadi sa svih strana pridružila se i načelnica opštine Jezero, koja ima krater na Marsu, gospođetina Snežana Ružičić velikim tvitom i mudrostima o vrijeđanju njene prevelike inteligencije, koju ni Marsovci ne mogu da izmjere, a koja je zabrinuta što me narod prati, čita i podržava, što je zdušno podržala “lajkom” i darovita seka Gorica.
Očekujem da se danas oglasi izraelski Kneset ili bar Parlament Australije, jer Đoković nije u finalu, pa da se zaokruži linija i imam bar pregled sa koje strane sve dolaze napadi. 
Navikao sam na veliki front i veliki teret, al me raduje što su svi skočili sa svih strana da mi pokušaju doskočiti a niko mi pera ne može odbiti. Sve njih boli i brine podrška naroda koju imam, i koju nikako ne mogu da umanje, ma koliko se trudili i kakve se sile digle, jer istina i pravda uvijek na kraju pobjede. Večeras od 18 razgovaram uživo sa pratiocima, a kako dalje i koji su dalji koraci detaljnije na tribini i razgovoru sa Banjalučanima u četvrtak 3. februara u Svadbenom salonu Metala.
Nebojša Vukanović
