Prenosim u cjelosti reagovanje Ljuba Krunića na najavu besmislene i neosnovane Tužbe Luke Petrovića, kao i tekst Luke i Ljuba koji je prethodio i doveo do novih varnica između čelnih ljudi trebinjskog PDP-a i SNSD-a
Ko o čemu, Luka o poštenju…
Ima jedna stara izreka odnosno umotvorina koja neodoljivo podsjeća na ovaj naslov, ali ne bih sad o tome. Prvopošteni velikomučenik Luka Petrović u svom pokušaju diskvalifikacije moje malenkosti ne škrtari sa zvučnim vokabularom tokom oblikovanja poređenja. Pored poštenja razbacuje se kućnim vaspitanjem, obrazom, brigama, gnusnim lažima i uvredama, klevetama, tužbama, sramotama, itd… Nešto na moj, a nešto na njegov račun. I nedavno upokojeni Ivan Klajn bi mu pozavidio na rječniku i ortografiji.
Uostalom, svako ko je pročitao Lukinu tužbalicu u najmanju ruku očekuje da isti, zarad nadaleko poznatog i priznatog poštenja, do Vaskrsa bude proglašen za sveca. Doduše, može biti malo problema, jer neko je prijavio da ga je Luka htio pregaziti Lada Nivom, a izvjesni Radenko Drašković je pod zakletvom na sudu izjavio da je taj isti Luka huškao ljude na kriminalni čin.
Eto, moj Luka, komšija moj, ja za sada toliko. Sve ostalo nastavićemo po tvojoj želji – na sudu. I ne brini za moje sijede dlake na glavi. Ja ih bar imam.
Eh, da ne zaboravim. U pravu si kad reče da je ono što cijeli grad zna uzelo maha.
Tekst i najava besmislene Tužbe Luke Petrovića protiv narodnog poslanika Ljubiše Krunića
Svojom odlukom da se bavim politikom prihvatio sam i spremnost da „progutam“ i ono što do tada ne bih. Izabrao sam da budem političar i to je moja slobodna volja. Ali, to ne znači da ću dozvoliti da me neko, pa to bio i Ljubiša Krunić – moj Trebinjac i moj komšija, označava kao nasilnika spremnog da ni manje ni više nego organizujem napad kriminalne grupe na svog političkog protivnika, alijas Gubitnik. Gospodine Kruniću, to meni ne dozvoljava moje kućno vaspitanje. Nešto tako monstruozno nikada nisam ni pomislio, a ne daj Bože da sam nekome to rekao da uradi. To bi bio moj obraz i moja sramota. Ukaljao bih ime mojih predaka i četvoro djece koja tek treba da žive u ovom gradu. A ova tvoja izjava je tvoj đon obraza i tvoja sramota. Ne smatram da treba da se pravdam, ali na ovakve laži ne mogu da ostanem nijem, prosto ne smijem zbog svoje djece koju, kao što su naši roditelji vaspitavali mene i suprugu, tako sada mi vaspitavamo njih. Gospodine Kruniću, imaš dovoljno vremena da dovedeš tu kriminalnu grupu da posvjedoči ove tvoje gnusne laži i uvrede. Ovu tvoju sramotu. Sve mogu i shvatiti i razumjeti, politika je ring u kome bolji pobjeđuje, ali da moja porodica ispašta zbog tvojih uvreda i da gleda hoće li ih neko zasresti na ulici jer su djeca Luke Petrovića – budi siguran da to neću dozvoliti. Imaš priliku da dokažeš svoje riječi. Ova tužba za klevetu je toliko malena za ono što si o meni napisao i šta pokušavaš da predstaviš kao istinu. Sad ti kažem i ponavljam – lažeš. Tvoj obraz je tvoja briga, moj obraz je moja briga. Moj obraz nećeš ukaljati ni ti ni oni koji tebe i slične tebi instruišu. Ovo ti ne mogu zaboraviti, a hrišćanski je oprostiti! Imaš dovoljno godina i sijedih dlaka na glavi da se zapitaš ko si i u šta se to pretvaraš. Bojim se, moj Ljubiša, da je ono što cijeli grad zna – uzelo maha. Iskreno mi te je žao, ali to ovaj put ne mogu da prihvatim kao izgovor.
Vidimo se na sudu!
Prvi tekst Ljubiše Krunića
Poštovani moji Trebinjci,
Da ima pravde, a nema je, da ima države, a nema je, danas bi Luka Petrović i oni mirno stajali pred istražnim sudijom i davali iskaz o pokušaju ugrožavanja nečijeg života. Cijeli svijet bruji o tome kako je dotični sa svojim pajtašima na sastanku zvaničnog udruženja vršio pripremne radnje za izvršenje krivičnog djela.
Prema svjedočenju Radenka Draškovića, direktora UGIP-a, ne bilo gdje, nego pred sudijom, Luka Petrović, predsjednik Upravnog odbora istog udruženja, pokušao je da organizuje grupu koja bi angažovala kriminalce da premlate narodnog poslanika Nebojšu Vukanovića, mog prijatelja i saborca, a uz to i da zastraše njegovu porodicu.
Radenko Drašković nije bilo ko. Ovaj čovjek od ugleda do juče je bio načelnik Odjeljenja za privredu u Gradskoj upravi Trebinja kojom je rukovodio Luka Petrović. Dakle, nesumnjivo čovjek koji dosta zna i to je dokazao pred nedavne lokalne izbore. Jednostavno je raskrinkao sadašnju SNSD-ovu vlast u gradu na Trebišnjici. Ipak, malo ko je vjerovao da će Drašković u jednom od brojnih montiranih procesa protiv Vukana, kao svjedok suprotne strane, tačnije Ilije Tamindžije, prozboriti o nečemu što Luku Petrovića može koštati slobode. Da, baš tako. Teško da će mu u ovako delikatnoj situaciji Dodik i ostali priteći u pomoć. Pogledajmo samo preko ograde. Niko iz SNS-a nije se oglasio povodom optužbi na račun Dragana Markovića Palme zbog bludničenja. Ne ide sve pod tepih.
Pravosuđe Srpske je pred velikim iskušenjem. Biti ili ne biti. Doduše, ova značajna institucija dosad se više desetina puta obrukala pred likom i djelom Nebojše Vukanovića, pa bruka manje više za nju ne znači ništa.
Ali, znači nama, borcima za slobodu, prijateljima i sljedbenicima Vukanovim. Narod ga poštuje, a to će institucije ove države priznati kad tad. Što prije, to bolje po njih. Vukan je već postao simbol borbe za pravdu i samo je pitanje vremena kad će se on pitati.
Hvala i Radenku Draškoviću, jer dirnuo je u osinjak, a za to treba hrabrosti. Kako sam reče ima još šta reći na narednom suđenju.
Dozvolite mi da na kraju citiram Dantona:
“Ako još ima pravde, tada se nemam čega bojati. Ako je nema, znači da se boje oni koji hoće moju glavu. Ja znači nemam čega da se bojim. “
