Kratak omaž kolegi Radivoju Gutiću

Kratak omaž kolegi Radivoju Gutiću

Da novinari zbog stresnog posla imaju kratak životni vijek pokazao je nažalost i poznati hercegovački novinar Radivoje Gutić, koji je na samom početku 2017. godine izgubio dugotrajnu bitku sa teškom bolešću. Radivoje je nakon završetka Fakulteta političkih nauka veoma mlad postao šef Dopisništva Večernjih novosti u Mostaru, i prije izbijanja rata bio poznat i priznat novinar u Hercegovini. U to vrijeme Večernje novosti su bile najčitanije i najuticajnije srpske novine, a Radivoje je usvojim tekstovima govorio o položaju i problemima Srba u dolini Neretve.

Po izbijanju Otadžbinskog rata Radivoje je učestvovao u osnivanju Press-centra Hercegovačkog korpusa, i izvještavao domaću javnost o teškim borbama za odbranu istočne Hercegovine od agresije Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH. Po okončanju sukoba ponovo se vraća u matičnu redakciju, i iz rodnog Nevesinja preseljava se u Trebinje. I poslije više od 12 godina u Hercegovini se i dalje govori o njegovoj kolumni „Tašna, mašna, kandilo“, njegovim tekstovima i problemima na koje je skretao pažnju, i koji su nažalost i danas aktuelni.

Nažalost, zbog svog pisanja i povremeno oštrog pera Radivoje i njegova porodica su često imali velike probleme, a oni koji ga poznaju su svjesni da su njegova najveća životna iskušenja, a potom i teška bolest, počela na proljeće 2009. godine nakon sukoba sa lokalnim moćnicima. Istina je za mnoge bolna, i u teškim vremenima najteže je pisati i govoriti istinu. U ove blage i praznične dane ne treba puno pisati, govoriti i pominjati imena, ali Radivoje i ja smo istovremeno vodili iste bitke i sudske sporove sa HET-om i istim moćnicima zbog sličnog pisanja na istu temu, i zbog toga osjećam posebnu tugu i žalost zbog prerane smrti dragog kolege.

Radivojeva porodica i četvoro djece imaju puno razloga da budu ponosni na svoga oca. Nadati se da će teška i sumorna vremena ubrzo proći, da će novinarstvo ponovo biti cijenjeno i ugledno zanimanje, da novinari neće imati izrazito kratak životni vijek, i da će otvoreno, slobodno i istinito pisati o svim temama, i pri tome se prisjećati svih onih koji su, direktno ili indirektno, stradali zbog oštrog pera i pisanja.

Nebojša Vukanović