Lekcija Olivere Jovićević novinarima RTRS-a

Lekcija Olivere Jovićević novinarima RTRS-a

Ponedeljak je dan za Upitnik i Oliveru Jovićević. Po ko zna koji put novinarka Olivera Jovićević, autorka i urednica kultne emisije „Upitnik“ na RTS-u, održala je javni čas i pokazala kako treba da rade novinari javnog servisa. Razgovorom sa Vučićem i brojnim svojim emisijama ona je osvijetlila obraz srpskom novinarstvu, koje je nažalost desetkovano i razoreno proteklih godina i decenija zbog teškog pritiska i uticaja raznih političara i interesnih krugova. Imajući u vidu stanje medijskih sloboda i opšte stanje u društvu, njen intervju sa premijerom Aleksandrom Vučićem trebao bi ući u udžbenike i pokazivati se kao primjer studentima novinarstva.

Rijetke su bile prilike svih proteklih godina gledati da se srpski premijer povija pred talasom neugodnih pitanja, i da kontrapitanjima, napadima, skretanjem sa teme pokušava da izbjegne odgovor na konkeretnih pitanja. Sigurno da Oliveri nije bilo ugodno što je premijer njoj tokom emisije umjesto odgovora postavio više od 20 pitanja, ali je od početka do kraja emisije autoritativno insistirala na suštinskim temama i pitanjima, od odnosa sa Nikolićem, Bekom, Karićem i Miškovićem, do čestih zaokrata i rezultata SNS-ove vlasti nakon 5 godina vlasti.

Još i prije čuvenog intervjua sa Miloradom Dodikom, koji je ostao upamćen po njegovim preznojavanju zbog neugodnih pitanja o vili te Dodikovoj opaski da je Upitnik smatrao ozbiljnom emisijom, Olivera Jovićević je pobrala simpatije javnosti i postala jedno od zaštitnih lica RTS-a. Nažalost RTS i RTRS se ne mogu porediti, međusobno su udaljeni više svjetlosnih godina, i u Dodikovoj javnoj kući zvanoj „RTRS“ nema niko sličan Oliveri ko bi bar smio i pokušao postaviti neko suvislo pitanje vlastodršcima koji se ne skidaju sa njihovih ekrana. Sa sjetom i tugom se može zaključiti da nema nikakve sličnosti u radu između Olivere Jovićević sa jedne, i Nade Veletić, Ljiljane Preradović i Biljane Knežević sa druge strane, koje se svake večeri trude da poltronstvom i veličanjem lika i djela, što bliže uđu pod Dodikove skute.

RTRS je izgubio i minimum standarda koje bi jedan javni servis morao da ima, i pretvorio se u najžuće propagando glasilo režima koje ne bira sredstva u napadima i obračunu sa Dodikovim protivnicima. Svjesno plasiranje lažnih vijesti, neistina, pravljenje konstrukcija, lažnih udbaških spinova i podvala postala je nažalost svakodnevnica lažnog „javnog servisa Srpske“, koji svaku veče kontaminira javni prostor širenjem mržnje, laži i zla.
Nakon što Dodikov nakaradni sistem ode na đubrište istorije, gdje mu je odavno mjesto, biće neophodno dosta vremena da se klatno koje je izbačeno iz centra vrati u normalan položaj, i da RTRS ponovo postane istinski i objektivni javni servis svih građana Srpske. Siguran sam da će Olivera Jovićević biti jedan od svijetlih primjera koji pokazuju kako treba da rade i ponašaju se novinari jednog javnog servisa.

Nebojša Vukanović