Matkovići od nasilnika pobjeglu u policiju

Matkovići od nasilnika pobjegli u policiju

Ni poslije 5 godina ne smiruju se tenzije u selu Sopilji pored Nevesinja. Dvoje staraca koji žive sami na selu, Janko Matković i njegova supruga, juče su glavnom bez obzira starim „fićom“ pobjegli u Policijsku stanicu Nevesinje i tražili zaštitu zbog napada, prijetnji i uvreda komšije Luke Čuljka. Nakon razgovora sa komandirom PS Nevesinje Slavenkom Lučićem, u koga imaju povjerenja, oni su se sinoć u pratnji policije vratili u svoju kuću u Sopilje, a policija od juče neprekidno dežura u selu kako kako bi spriječila incidente. “Luka Čuljak i njegova majka su nam cijeli dan prijetili da će nas pobiti, i ja sam bolestan i operisan morao pobjeći iz sela i skloniti se u policijsku stanicu, gdje sam bio do ponoća jer se nisam smio vratiti u kuću i noćiti bez policijske pratnje. Nažalost njemu niko izgleda ništa ne može, polomio nam je ograde, otrovao kravu, svakodnevno nas napada, prijeti i pravi probleme, cijelo selo maltretira i niko mu ništa ne može jer on tvrdi da ima svoje ljude u vrhu policije” požalio nam se jutros starac Janko Matković koji ima 76 godina.

Luka Čuljak je nakon najnovijeg incidenta i napada na Matkoviće pobjegao u Mostar, a nažalost troma i zarobljena država i dalje pokazuje nesposobnost da riješi problem o kome se u javnosti piše godinama. Po prijavi policije sudovi su ranije presudili da Luka Čuljak plati 13 000 maraka kazne ili ode u zatvor, i Čuljak je pred sam istek roka uplatio kaznu i tako izbjegao odlazak u zatvor. Očito da ga je plaćanje 13 000 maraka dodatno iznerviralo, pa je bijes iskalio na svojim prvim komšijama nemoćnim starcima.

Braća Čuljak su hrvatski povratnici koji su se nakon rata vratili u rodno selo Sopilje kod Nevesinja, a problemi sa komšijama Srbima nastali su zbog seoskog puta jer je porodica Čuljak pregradila put koji prolazi pored njihove kuće i zabranila prolazak ostalim mještanima do svojih kuća. Policija je u više navrata uklanjala ograde, pijesak, balvane i ostale prepreke koji su postavljani na put, ali problem ni poslije nekoliko godina nije trajno riješen. Umjesto da država utvrdi ko je vlasnik spornog zemljišta i otkupi desetak metara makadamskog puta, kojim mještani prolaze vijekovima, zbog korupcije i podmićivanja pojedinaca problem se nažalost ne rješava godinama.

Ranijih godina podmetani su i požari u kućama, atmosfera u selu je veoma napeta i na granici fizičkih sukoba, a policija je u selu u poslednjih 5 godina intervenisala čak u nekoliko stotina navrata. Nažalost, pritisak medija i stotine intervencija nije natjeralo tromu zarobljenu državu da nešto preduzme, i pitanje je kada će i kako problem u selu Sopilja biti riješen, i da li nadležni čekaju da se dogodi i veći incident pa da se tek onda preduzmu neophodne mjere.

Nebojša Vukanović