Pismo iz karantina u Bijeljini

U mnogome sam povrijeđen pristupom naših vlasti odnosom prema ljudima kojima kobajagi pomažu vlasti, potencijalno zaraženim i potencijalno zdravim, jer svaki dan dovode nečije majke, očeve u isti karantin u istu prostoriju i nakon četrnaest dana šalju ljude u kućnu izolaciju, to je čisto pranje-pokriće otimačine odobrenih sredstava. Jer četrnaesti dan može doći u istu prostoriju zaražena osoba, pod pretpostavkom da do tada ne dođe, i da taj virus nosimo u kućnu izolaciju. Vodi se kobajagi briga o hrani a dijele se obroci goveđi i svinjski program-radi čega?Pa Srbima je časni post u toku ali nema posnih obroka!

Da li bi bilo kao i sa kćerkom Ustavnog sudije koja je puštena kao majka da brine o djetetu. Da li je i moja supruga koja je magistar farmacije i neko ko pomaže svaki dan hiljadama ljudi, uz  to je u osmom mjesecu trudnoće a majka je već troje djece, u istom rangu kao sudijina mezimica? Ogorčen sam, daju mi jedno rješenje na Gunji, drugo mi na Rači kucaju gdje su me držali bez moje volje, i na traženje da kad već ne dozvoljavaju kućnu izolaciju kao sudijinoj mezimici, da me puste da se vratim u Hrvatsku odakle sam došao kao vozač-dostavljač za Konzum i u BiH i u Hrvatskoj jer je to ista firma, nisu dozvolili! Nego su, ne brinući o mojoj porodici i većoj šteti, uznemiravajući trudnicu na bolovanju koja nema na koga da se osloni, strpali su me u ovaj karantin da sprovode svoje pranje para. U prilogu vam šaljem dobrovoljne fotografije i video snimak mojih sapaćenika i molimo vas recite ljudima da je ovo ogromna prevara, koristeći državne mehanizme muče ljude a peru pare od pomoći i kojekakvih fondova.

 Miljan Milidrag