Sve je isto samo Borisa nema

Sve je isto, samo Borisa nema

   Prije samo mjesec dana, između dva kruga predsjedničkih izbora, bivši predsjednik Srbije Borisa Tadić sa svojim "prijateljima" Miloradom Dodikom i Emirom Kusturicom obilazio je gradilište Andrićgrada u Višegradu. Boris je bio pun samopouzdanja, uvjeren da će druženje sa Emirom i Miletom i priča o tobožnjoj saradnji i jačanju veza sa Republikom Srpskom i prekodrinskim Srbima dodatno poboljšati njegov rezultat i doprinijeti ubjedljivoj pobjedi na izborima. Ili Mile i Kusta nisu bili dovoljno ubjedljivi, ili je njihova podrška prevaziđena i kontraproduktivna, pa je Boris poražen u drugom krugu predsjedničkih izbora i kažnjen za katastrofalnu politiku koju je vodio svih prethodnih.

   Vratolomni preljubnik Ivica Dačić, kao pravi makijavelista i tipičan balkanski političar, ponovo je napravio veliki zaokret i umjesto obećanog Borisovog prihvatio Tomislavov vjerenički prsten i ispruženu ruku. Od najmoćnijeg i najuticajnijeg političara u regionu Boris se za kratko vrijeme pretvorio u najvećeg gubitnika. To se moglo primijetiti i na ceremoniji otkrivanja spomemika nobelovcu Ivi Andriću u Kamengradu. Vodeći domaći političari uobičajeno su nas preko javnog RTV servisa zasuli optimizmom, patriotizmom, luksuzom i nadom u bolju i svjetliju budućnost. Sve je bilo isto i bezbroj puta do sada viđeno, sali amo više Borisa nema.

   Uz neizostavnog predsjednika Milorada Dodika, premijera Aleksandra Džombića i vladiku Grigorija domaćin Emir Kusturica pozvao je na svečanost i novog predsjednika Srbije i njegovog savjetnika Olivera Antića, ministra vanjskih poslova Srbije i budućeg generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Vuka Jeremića, novog mandatara srpske Vlade Ivicu Dačića i njegovu desnu i popriličnu ostarjelu ruku osamdeset-trogodišnjeg Jovana Krkobabića, ali ne i odlazećeg Borisa Tadića. Život je pun nepredvidljivih preokreta, a vjerovatno da Boris prije dvadesetak dana nije mogao ni u snu pomisliti da ga njegovi "dobri drugari", Emir i Milorad, neće pozvati na svečano otvaranje Andrićgrada. Iskusni stari vukovi znaju da od Borisa više nema nikakve koristi u dogledno vrijeme, pa su potrčali da na vrijeme promijene stranu, pogaze svoje riječi i stavove, i privole se novim gospodarima.

   Ko se još sjeća Dodikovih hvalospjeva o Borisu i napadima na aktuelnog srpskog predsjednika. Ko se još sjeća Kustinog provodadžisanja Tadića po gradilištu Andrićgrada i pričama o spoju Vizantije i Otomanskog carstva. Nikolić, Krkobabić i Dačić pod foskulom jačanja veza Srba sa obje starne Drine mogu finansijaki pomoć ovaj i druge Kustine projekte, Vuk Jeremić može izdejstvovati da se i Ujedinjene nacije zainteresuju za kulturnu baštinu promotera jedinog našeg nobelovca, a Boris bez funkcije i moći više nikom nije potreban. Eto šta je danas politika i njena "prijateljstva".

                                                                                                                                                                                              Nebojša Vukanović