Čitajući između redova, jasno se već sada mogu vidjeti signali i poruke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Prekinuvši Dodika na konferenciji za novinare i njegovo laprdanje o mirnom razdruživanju, jasno je i javno dao do znanja da se ne slaže sa njegovim istupima, petparačkom, šibicarskom i hazarderskom politikom, ali i ko je glavni i čija je riječ posljednja. Ovakvom javnom šamarčinom raspršio se i nemušti pokušaj Dodika da spinom o mirnom razdruživanju tri naroda u BiH skrene pažnju javnosti sa kredita od 700 miliona maraka i bankrota u koji vrtoglavo srljamo. Vučić je i danas još jednom jasno ponovio da poštuje Dejton i da nema nikakvih promjena bez konsenzusa i saglasnosti tri naroda, tako smirio strasti koje su razbuktali evropski licemjeri koji bi ponovo sa nama da se poigravaju kao sa šahovskim figurama.
Druga poruka koju je Vučić poslao je da se on, bez obzira na neslaganja i međusobni animozitet, neće tek tako lako odreći i pustiti niz vodu Dodika. Dva puta su se Dodik i Vučić sastali u posljednja tri dana, prvo na novoj sadaki i donaciji vakcina, a drugi put na vojnoj vježbi, a juče su se na nižem nivou susrele Željka Cvijanović i Ana Brnabić. Sa druge strane, Vučić se godinama nije slikao sa nekim opozicionim političarem iz Republike Srpske. Sigurno je da se ništa suštinski neće promijeniti do aprila naredne godine i predsjedničkih izbora i uzaludna su nadanja iz opozicije da će Vučić nešto pomoći. Pojedini sastanci daleko od očiju javnosti sa pojedinim opozicionim političarima uz Srpske imaju za cilj prije svega da Vučić pošalje poruku Dodiku i bolje ga disciplinuje, te računa da će i dalje imati snažan uticaj ako se promijeni vlast i struktura u Srpskoj, i da se ne dogodi novi slučaj Krivokapić iz Crne Gore, na koga nema nikakav uticaj.
Na kraju, jasno je da Vučić nastoji da što više relaksira i poboljša odnose, spusti tenzije između Srba i Bošnjaka, dovede do neke vrste istorijskog sporazuma, možda i neformalnog, otvaranja novog poglavlja u odnosima, što je odlična stvar za cijeli Balkan i region. Problem je što, nažalost, nema partnera i sagovornika u liderima Srpske i Bosne i Hercegovine, jer Dodik i Bakir nisu dostojni trenutka ni mjesta na kome se nalaze. Dovoljno je pogledati nastupe Rasima Ljajića, Muamera Zukorlića i drugih vođa Bošnjaka u Srbiji i sklopiti jasan mozaik kakav je krajnji cilj.
Mora se učiti na greškama iz prošlosti, raditi na pomirenju dva naroda, braće koja su podijeljena vjerom, ići tragom pomirenja i suživota kojim su hodili naši velikani i preci poput Iva Andrića, Osmana Džikića, Mustafe Golubića, Meše Selimovića, Mustafe Mulalića, Isa Kalača i drugih, jer bi to sigurno bio ključ istorijskog zaokreta i novih mirnijih vjetrova koji bi Balkan umjesto bureta baruta pretvorili u mjesto mira, tolerancije, praštanja i suživota, života dostojnog čovjeka 21-og vijeka. To je svima potrebno kao hljeb nasušni i ko to uspije da postigne postaće najveći patriota ovih prostora.
Nebojša Vukanović
